Jezik se ostvaruje u govoru i u pismu i neodvojiv je od identiteta zajednice koja se po njemu prepoznaje. Uočili smo i da se osobnost svakoga pojedinačnog govornika također očituje u njegovu jeziku. Jezik na višestruke načine odražava osobitosti njegova korisnika i ključan je čimbenik u oblikovanju identiteta svakoga pojedinca.
Otkad neka zajednica postoji? Otkad postoji neki narod? Otkad možemo govoriti o njegovu (narodnom) identitetu?
Vjerojatno otkad posjeduje vlastiti jezik, u kojem se taj identitet očituje. U slučaju hrvatskoga to je, ustanovili smo, vrlo davno.
Promotrite sljedeće fotografije i označite onu na kojoj je prvo pismo kojim su se služili Hrvati.
Postupak:
Slika A: Natpis kneza Trpimira, kameni ulomak, latinica, 9. stoljeće
Slika B: Najstarija hrvatskoglagoljska početnica, tisak na glagoljici, 1527.
Slika C: Poljički statut, rukopisna ćirilica, 15. stoljeće
Natpis kneza Trpimira iz Rižinica kod Solina iz 9. stoljeća jedan je od najstarijih spomenika naše pismenosti. Na njemu na latinskome jeziku možemo pročitati „PRO DUCE TREPIM[ERO]” ili „Za kneza Trpimira...“ Natpis je dokaz su da su se latinica i latinski jezik i službeno upotrebljavali.
Natpis kneza Trpimira – „pro duce Trepim(ero)” s odabrane fotografije zapisan je na latinici, latinskim jezikom. Uz Natpis kneza Branimira (iz 9. stoljeća) oba su među najstarijim našim sačuvanim jezičnim spomenicima. Dokazuje da su se Hrvati u to doba doista služili latinicom i latinskim jezikom u službenoj komunikaciji.
Također, u dokumentu iz istoga stoljeća, zapisanom na pergamentu – Trpimirovoj darovnici, prvi se puta na latinskome spominje ime hrvatskoga naroda i vladara (dux Chroatorum), u značenju knez Hrvata.
Promotrite sljedeće fotografije i povežite ih s pripadajućim zapisima.
| Tjeha, sin, unuk Juna |
|
|
| Ovo zida opat Maj i Radonja, Rugota, Dobroslav |
|
|
| To je pisao S |
|
Prepoznajete li pismo s kamenih spomenika?
Riječ je o najstarijim primjerima zapisa hrvatskoga jezika na glagoljici. Datiraju iz 11. stoljeća, a na nekima od njih (Valunska nadgrobna ploča s otoka Cresa), koristi se usporedno s glagoljicom i latinica, odnosno isti natpis na latinskome jeziku.
Zgodno, no zašto vas se to uopće tiče? Jeste li uživali čitajući te tekstove? Jesu li to uopće tekstovi?
Razmislite koliko je vama potrebno vremena da umnožite neki tekst? Koliko vam je vremena potrebno da poruku pošaljete većem broju prijatelja i prijateljica?
Što ako poželite da je netko može pročitati za 20, 50 ili stotinu godina? Ima li načina da se sačuva od nestajanja? Koji biste medij odabrali?
Jeste li sigurni da će neki budući stroj moći pročitati zapis s CD-ROM-a ili USB-a godinama poslije? Jesmo li sigurni da internetski serveri neće ostati bez napajanja?
Što tada s našim podatcima, identitetima, osobnim, ali i narodnim? Kako bismo nekoga uvjerili da smo postojali, kao pojedinci ili kao misleća zajednica?
Poslušajte sljedeći zvučni zapis.
Az v ime Otca i Sina i Svetago Duha. Az
opat Držiha pisah se o ledinje juže
da Zvănimir kralj hrvatski v
dni svoje v svetuju Luciju i svedomi:
župan Desimira Kr'bave, Mratin v Licje,
Pribnebža s posl Vinodolje, Jakov v otocje.
Da iže to poreče, klni j Bog i 12 apostola i 4 evanjelisti
i svetaja Lucija. Amen. Da iže sdhe živet,
moli za nje Boga. Az opat Dobrovit zdah
crikăv siju i svojeju bratiju s devetiju
v dni kneza Kosmăta obladajućago
vsu Krajinu. I biše v t dni Mikula
v Otočci s svetuju Luciju v jedino.
Nakon slušanja zvučnog zapisa Bašćanske ploče zaključujem:
Bašćanska ploča najstariji je sačuvani cjeloviti, k tomu i umjetničko oblikovan tekst na hrvatskome jeziku. Riječ je o mješavini starohrvatske čakavice i staroslavenskoga jezika. Potječe otprilike iz 11. stoljeća. Dakle, riječ je o jedinom materijalom dokazu da su Hrvati na ovim prostorima (točnije prostoru kvarnerskih otoka i tzv. Zvonimirove Hrvatske) već izrazito rano na vlastitom jeziku bili u stanju oblikovati tekstove vrlo visokoga stupnja uređenosti, postižući pritom i visokoestetizirane umjetničke tvorbe, na vlastitome pismu koje se već vidljivo počelo oblikovati.
Promotrite prikaz Bašćanske ploče i dopunite sljedeće tvrdnje.
Nakon što ste pokušali razumjeti izvorni tekst i dešifrirati pojedine dijelove izvornoga zapisa poslušajte (i pročitajte) tekst Bašćanske ploče u prijevodu na suvremeni standardni jezik.
Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Ja opat Držiha pisah to o ledini koju
dade Zvonimir, kralj hrvatski,
u svoje dane svetoj Luciji
pred svjedocima: županom Desimirom iz Krbave, Martinom iz
Like, Pribenežom poslanikom iz Vinodola, Jakovom iz otoka.
Tko to porekne, neka ga Bog prokune i 12 apostola i 4
evanđelista i sveta Lucija. Amen.
Da tko ovdje živi, moli za njih Boga.
Ja opat Dobrovit zidah ovu crkvu sa svoje devetero braće
U dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom.
I u te dane bio je (samostan) sv. Mikule u Otočcu
sa svetom Lucijom u zajednici.
U odnosu na spomenute kratke nadgrobne natpise ili pojedini grafit na glagoljici, ovdje je riječ o cjelovitom tekstu s književnoumjetničkim elementima. Zapisan je prijelaznim oblikom iz oble glagoljice u uglatu, s težnjom da se cjelokupni element i jezično i likovno pomno uredi.
To je ujedno i prvo poznato spominjanje hrvatskoga naroda i njegova kralja (kralja Zvonimira).
Godine 1934. stigao je u Bašku brod koji je trebao odvesti Bašćansku ploču na restauraciju i čuvanje u Zagreb. Kada su restauratori došli po ploču, zaprepašteno su ustanovili da je više nema. Uskoro je stigla i policija, pokušavajući otkriti tko je mogao biti dovoljno drzak da ukrade kamenu ploču težine gotovo 800 kg, dimenzija 199 x 99,5 cm. Popis sumnjivaca, koji su dali lokalni stanovnici, sadržavao je nekoliko vještica, poneku vilu i vukodlaka. Istraga je na kraju ustanovila da su ploču ukrali i sakrili sami stanovnici, u strahu da ne ostanu bez turističkih prihoda. I to na nagovor lokalnoga gostioničara. (Alan Žic, Puntarski kod, 2018.)
Možete li pronaći Bašćansku ploču na novčanici na gornjoj slici?
Tekst Bašćanske ploče pisan je u kontinuitetu, bez razmaka među riječima, uobičajeno, kako bi se uštedio prostor. Riječi su se nastavljale s kraja jednog retka na početak drugoga prelamajući se prema potrebi. Grafički najistaknutiji dio ploče – poput naslova – malo od gornje rubnice, omeđen slovom sa svake strane kako bi se uredno odmaknuo od bočnih rubnica – treći je redak gdje se ističe najistaknutiji, neprekinuti zapis – Z'V'NIMIR' KRAL' HR'VAT'SK'I. Očita je bila težnja sastavljača da svakome tko čita tekst, odmah bude vidljivo na čiji se autoritet ploča poziva i pod čijim je pokroviteljstvom sastavljena. Otkrijmo još poneku njezinu tajnu u skladu sa srednjovjekovnom mistikom i njezinom simbolikom. Pogledamo li koliko se puta pojavljuje zamjenica az, koja znači ja, i kako je raspoređena te povučemo li dužine koje omeđuju ti vrhovi – dobit ćemo savršeni jednakostranični trokut – tipičan kršćanski simbol Svetog Trojstva koji dominira pločom. Također, kletva koju sastavljač upućuje onima koji ne vjeruju u istinitost sadržaja ploče grafički je postavljena točno u njezinu središtu (7. redak, sredina) kako bi odmah bilo vidljivo upozorenje svim skepticima. Tipičan ornament vinove loze koji se proteže duž gornje rubnice broji točno jedanaest listova, što, po nekim tumačima, predstavlja broj stoljeća od Kristova rođenja i precizno datira ploču u 11. stoljeće.
Usporedimo li prve hrvatske spomenike poput Bašćanske ploče sa sličnima u drugim kulturama, dolazimo do zanimljivih spoznaja. Češka kultura, primjerice, kao jedna od najrazvijenijih u slavenskom svijetu, najstariji takav dokaz o uporabi narodnoga jezika u tekstu takvog stupnja oblikovanja nalazi tek od 14. stoljeća.
Povežite tvrdnje s nekim od najstarijih hrvatskih jezičnih spomenika.
|
Pravni tekst, 1288.
|
Povaljska listina |
|
Hrvatska ćirilica, 1250.
|
Šibenska molitva |
|
Latinica, 14. st.
|
Vinodolski zakonik |
Incunabula, orum, n., lat. – kolijevka
Inkunabule, slobodnim prijevodom - knjige u pelenama, u povojima, prve su tiskane knjige od revolucionarnog Gutenbergova izuma iz 1450. – pojave tiska. Majstori crne umjetnosti po najrazvijenijim krajevima Europe širili su svoje umijeće i tako najavili kraj srednjega vijeka i rađanje nove, demokratičnije globalne kulture u kojoj će knjiga i pisana riječ biti dostupnija najširim slojevima društva.
Poznat je točan datum tiskanja Prvotiska – 22. veljače 1483. Iste se godine, primjerice i Šveđani diče svojom prvom tiskanom knjigom. Hrvati imaju ukupno 9 inkunabula, najviše od slavenskih naroda nakon Čeha (koji ih imaju 60). Hrvati su jedini europski narod čije su inkunabule tiskane na dvama pismima – glagoljici (6) i latinici (3).
Vita, vita, štampa naša gori gre! / Živio, živio naš tisak.
Tim je riječima prvu hrvatsku tiskanu knjigu oduševljeno najavio istarski glagoljaški svećenik Žakan Juri, zabilježivši taj zapis na poleđini staroga misala godinu prije.
Pred vama je igra asocijacija – namijenjena dvama igračima. Svaki igrač prvo otvara polje u jednom od stupaca, po želji. Nakon toga upisuje rješenje tog stupca na koje ga asociraju prikazani pojmovi i provjerava upisani odgovor klikom na gumb "Provjeri". Ako ne uspije, igra sljedeći, a ako uspije, upisuje konačno rješenje koje također provjerava klikom na gumb "Provjeri". Pogođena rješenja svakog pojedinog stupca pomoći će vam pogoditi konačno rješenje igre asocijacije. Pobjednik je onaj koji prvi ponudi ispravno konačno rješenje.
Povežite s Ocem Hrvatske Književnosti tvrdnje koje se na njega odnose.
Povežite jezikoslovce s njihovim djelima.
|
Faust Vrančić
|
rječnik Gazophylacium |
|
Ivan Belostenec
|
prvi hrvatski rječnik |
|
Bartol Kašić
|
prva gramatika |
Primjer 1.
Schto je neobiczno u bil'ezhenju ovih glasova?
Vođa hrvatskoga narodnog preporoda, Ljudevit Gaj, želeći integrirati razjedinjene krajeve, nastojao je standardizirati zajednički hrvatski jezik. Hrvatski jezik se do tada latiničkim pismom bilježio nedovoljno dosljedno, posebice kada je riječ o palatalnim suglasnicima te bilježenju odraza jata. Uredio je slovopis, koji se prema njegovim rješenjima naziva i gajicom, odredivši većinski štokavski dijalekt za temelj zajedničkoga jezika. Uz pokretanje hrvatskih novina, tiskanje drugih jezikoslovnih priručnika te preporoditeljske aktivnosti svih sudionika Ilirskoga pokreta, kojem je bio na čelu, obavio je ključan završni čin u oblikovanju službenoga hrvatskoga standardnog jezika.
Korelacija
Pogledajte predstavu s Državnoga LiDraNa iz 2017., Povijest hrvatske književnosti, u izvedbi učenika zagrebačke II. gimnazije i pokušajte prepoznati što ste naučili u ove dvije jedinice, obilježja i razdoblja koja su oblikovala hrvatski jezik, njegovu književnost i identitet pa tako i identitet hrvatske kulture, odnosno naroda.
U ovoj smo jedinici uočili na koji se način oblikovao hrvatski identitet tijekom povijesti i na koji se način u tom jeziku očitovao. Upoznali smo se detaljnije sa sadržajem i posebnostima nekih od najznamenitijih hrvatskih jezičnih spomenika i odredili njihove ključne karakteristike u kontekstu pojedinačnoga, narodnoga i globalnoga, europskoga, odnosno svjetskoga konteksta. Razumjeli smo ulogu koju najstariji jezični zapisi i proizvodi hrvatske kulture imaju u oblikovanju hrvatskoga jezika, kao službenoga zajedničkoga standardnoga jezika nekoga naroda.
