Temu humanizma i predrenesanse započet ćemo utvrđivanjem razlike između pojmova književnog razdoblja (poput antike i srednjeg vijeka) i književnog pravca.
Pogledajte vremensku lentu i pokušajte odrediti što su od prikazanog razdoblja, a što pravci.
Književno je razdoblje vrijeme u kojem se pišu djela istih ili sličnih obilježja (primjerice, pouke, stil, likovi, tema itd.). Razlog takvom pisanju su isti ili slični pogledi na svijet koji su imali pisci tog razdoblja.
Književni pravac
Književni pravac ima ista obilježja kao i epoha. Razlika je u tome što se pravci pojavljuju u samo nekim nacionalnim književnostima, ali ne u svima. Pravci stoga traju paralelno s nekim književnim razdobljem.
Humanizam i predrenesansa pravci su koji su trajali tijekom srednjeg vijeka od kojeg se razlikuju po tome što uzore za književna djela traže u antičkoj književnosti.
Obilježja humanizma i predrenesanse
Humanizam | Predrenesansa |
---|---|
latinska riječ humanus znači ljudski | ono što dolazi prije renesanse |
javlja se u 14. i 15. stoljeću | javlja se u 13., 14. i 15. stoljeću |
uzor su antička djela koja se kopiraju | uzor su antička djela uz pomoć kojih se stvaraju nova, originalna djela (primjerice, antički likovi se smještaju u drugačiji kontekst) |
nastaju djela na latinskom jeziku | nastaju djela na narodnim jezicima |
U hrvatskoj su književnosti humanisti djelovali pod latinskim inačicama svojeg imena .
Najistaknutiji su hrvatski humanisti bili Ilija Crijević, Marko Marulić, Juraj Šižgorić, Matija Vlačić Ilirik i Ivan Česmički.
Ilija Crijević (Aelius Lampridius de Crieva - Lampridius znači Lampiričin, s obzirom da mu se otac zvao Lampirica) iz Dubrovnika za svoje je lirske humanističke pjesme u Rimu bio ovjenčan lovorovim vijencem.
Marko Marulić (Marcus Marulus Spalatensis - uz ime dodaje i da je porijeklom iz Splita) napisao je brojna djela na latinskom, a njegova zbirka moralnopoučnih priča Pouke za čestit život prema primjerima svetaca njegovo je najprevođenije djelo, prevedeno za njegova života čak i na japanski jezik, a tiskano šezdesetak puta.
Juraj Šižgorić (Georgius Sisgoreus Sibenicensis Dalmata) – uz ime naznačuje da je Dalmatinac iz Šibenika) napisao je Knjigu elegija i pjesama, što je najstarija hrvatska pjesnička inkunabula.
Matija Vlačić Ilirik (Matthias Flacius Illyricus) – zalagao se, između ostalog, za otvaranje teološke škole na ilirskom pa tu odrednicu koristi uz svoje ime, ističući svoje porijeklo) iz istarskog Labina pisac je djela Crkvena povijest u kojem kritički pristupa povijesti kršćanstva. On označava papu kao antikrista, potvrđujući se kao idejni pokretač borbe protiv pape.
Ivan Česmički (Janus Pannonius) – kao mjesto rođenja spominje Slavoniju koju u prijevodu na latinski naziva Panonijom) predvodio je humanistički krug hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina u Budimu pišući elegije i epigrame.
Primjer 1.
Poslušajte zvučni zapis epigrama Ivana Česmičkog (prevedenog s latinskog jezika) i potom odgovorite na pitanje.
Prosperu
Koliko te, Prospere, volim teško ti saznati nije,
Kad želim da sa zemlje odeš u nebo što prije.
Označite obilježja epigrama.
Faust Vrančić (Faustus Verantius) iz Šibenika, hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik i biskup. Jedan je od najznačajnijih Hrvata svih vremena. Autor je prvog hrvatskog rječnika pod naslovom Rječnik pet najuglednijih europskih jezika, latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i ugarskoga, objavljenog 1595. godine.
Posebno je zanimljiv njegov izumiteljski rad te ga pamtimo kao izumitelja padobrana. Objavio je knjigu izuma s crtežima pod naslovom Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina. Svi su objavljeni izumi tehnički izvedivi.
Memorijalni centar Faust Vrančić otvoren je na otoku Prviću pored Šibenika, otoku koji je odabrao za svoje posljednje počivalište, a o centru možete saznati više na sljedećoj poveznici.
Dante Alighieri (Firenca, 1265. – Ravena, 1321.)
Prvi je predstavnik predrenesanse Dante Alighieri. Poznat je i kao otac talijanskog književnog jezika. Dante je napisao prvo autorsko književno djelo na nekom narodnom jeziku, odnosno na talijanskom jeziku - to je ep Božanstvena komedija. Dante tematizira put paklom, čistilištem i rajem koji rezultira porukom da u životu treba slijediti Božji, moralni put.
Iako je po vrsti ep (pripovijeda u stihu), djelo je nazvano komedijom zbog sretnog završetka.
Božanstvena komedija sastoji se od triju dijelova (Pakao, Čistilište, Raj) u kojima se pripovijeda u stihovima podijeljenim u tercine (strofe od triju stihova). Svaki dio ima 33 pjevanja, što s uvodnim pjevanjem čini ukupno 100 pjevanja.
Naglašava se broj tri koji simbolizira Sveto Trojstvo (Oca, Sina i Duha Svetoga) te brojka 100 koja simbolizira cjelovitost i savršenstvo. Obilježje srednjeg vijeka je upravo pridavanje simboličnih značenja brojevima.
U Božanstvenoj komediji spominju se brojni likovi i oni su stanovnici pakla, čistilišta i raja. Uključeni su antički mitološki likovi (npr. Kerber, kao čuvara jednog kruga Pakla), zatim pisci, filozofi i općenito iznimni ljudi iz vremena prije kršćanstva. Njih pisac smješta u prvi krug pakla – Limb jer oni, iako pravednici, nisu bili kršteni (npr. Vergilije). Pojedine likove Božanstvene komedije oblikuje po uzoru na stvarne ljude svog vremena pa npr. likove nastale po uzoru na političke neistomišljenike smješta u neke druge krugove pakla, a lik Beatrice (nastao po uzoru na ženu u koju je pisac Dante bio zaljubljen) smješta u raj.
Pridjev božanstvena naslovu je dodao Giovanni Boccaccio, renesansni pisac, koji je bio pozvan da djelo javno čita i tumači. Smatrao je da tim pridjevom najbolje opisuje uzvišenost stila i teme.
Razvrstajte natuknice o Božanstvenoj komediji.
Primjer 2.
Danteova vizija pakla
Pročitajte sljedeći opis i zatim izradite vježbu u nastavku.
Pakao je lijevak u zemlji na čijem se dnu nalazi sam Lucifer koji žvače tri najveća grešnika.
Prije samog pakla nalazi se predpakao u kojem se nalaze mlitavci – oni koji se nisu svrstali ni među dobre ni među zle, ljudi bez stava koje ne žele ni u paklu ni u raju.
Krugovi pakla:
I. krug ili Limb – sadrži duše nekrštenih pravednika (koji ne trpe nikakvu kaznu, osim spoznaje da nikada neće vidjeti Božje lice)
II. krug – duše bludnih grešnika
III. krug – duše proždrljivaca i pijanaca
IV. krug – duše rasipnika i škrtaca
V. krug – duše lijenih i srditih
VI. krug – duše krivovjernika
VII. krug – duše nasilnika (protiv ljudi i imovine, samih sebe – samoubojice i protiv Boga)
VIII. krug – duše varalica, laskavaca
IX. krug – duše izdajnika (rodbine, domovine, gostiju i dobrotvora). Tu se nalazi i Lucifer koji žvače Judu (izdajicu Isusa Krista), Bruta (izdajicu cara i dobrotvora) i Kasije (izdajica Rimskog Carstva).
Pročitali ste kako je Dante zamislio pakao. Istražite koje je kazne namijenio pojedinim skupinama grješnika. Osmislite i zapišite svoju viziju pakla - kako izgleda prostor, koji tip grješnika trpi koju vrstu kazne. Pri tome se ne trebate držati Danteove podjele grijeha – osmislite vlastitu podjelu.
Francesco Petrarca (Arezzo, 1304. – Arqua Petrarca, 1374.)
Drugi je predstavnik talijanske predrenesanse Francesco Petrarca. Iako je pisao i na latinskom jeziku, pamtimo ga ponajviše po zbirci ljubavnih lirskih pjesama na talijanskom jeziku pod nazivom Kanconijer.
Kanconijer Francesca Petrarce pjesnička je zbirka podijeljena u dva dijela. Prvi dio govori o djevojci Lauri za njezina života. Drugi dio govori o Lauri nakon njene smrti.
Petrarca je posvetio gotovo čitav svoj život ljubavnoj poeziji posvećenoj liku Laure. No, pisac i istoimena stvarna žena nisu imali nikakav odnos. Iako se ne zna tko je točno ona bila, pretpostavlja se da je bila udana u trenutku kad ju je Petrarca prvi put vidio ispred crkve na Veliki petak. Također i lirski subjekt Kanconijera opisuje kako je njegova nesretna, neuzvraćena ljubavi na prvi pogled započela baš na Veliki petak. Lik Laure detaljno je dočaran u pjesmama u kojima se veliča njen izgled te se govorio o boli zbog neuzvraćene ljubavi, ali i slavi koja se postiže pišući o njoj. To su ujedno i osnovni motivi Petrarcine poezije.
Primjer 3.
Pročitajte Petrarcinu pjesmu i odgovorite na pitanja u nastavku.
XIII.
Sred drugih gospa, òd sāta do sāta,
kad Amor dođe u onom joj liku,
što druge manje dosežu joj diku
sve više žudnja ljuvena me hvata.Ja mjesto, sat blagosiljam i vrijeme
kad spaziše joj višnju lijepost oči,
pa velim: Dušo, hvalu sada sroči
jer dostojna bje časti te golèmē.Ljuvena miso od nje k tebi stiže,
dok za njom ideš, k najvišem te vodi,
ne mareć onog što drugima godi;lijepost duhovna sva ti iz nje hodi,
k nebesima te pravim putem diže,
te već se dičim da sam spasu bliže.
U razdoblju renesanse (16. stoljeće) javljaju se petrarkisti – pisci kojima je uzor poezija Francesca Petrarce od kojeg preuzimaju ljubavnu temu, motive i ustaljene stilske figure. U Hrvatskoj su najpoznatiji petrarkisti iz Dubrovnika – Šiško Menčetić i Džore Držić te Hanibal Lucić s Hvara koji ne preuzimaju formu soneta (sonet se u našoj književnosti javlja tek u 19. stoljeću).
Nesretna ili neuzvraćena ljubav i danas je tema brojnim suvremenim autorima pa na poveznici možete poslušati Gibonnijevu pjesmu Divji cvit.
Pročitajte pojedinačne stihove iz Kanconijera i za svaki odaberite tvrdnju koju potkrjepljuje.
I Danteova Beatrice i Petrarcina Laura umrle su vrlo mlade. Za obje se pretpostavlja da su umrle zbog kuge koja je tada harala Italijom. Obje su obilježile živote tih pisaca, a oni su Beatrice i Lauru učinili besmrtnima opisujući ih u svojim djelima.
Najveći je dio pjesama iz Petrarcina Kanconijera napisan u obliku soneta. Upravo je Petrarca dao konačni oblik tom pjesničkom obliku pa se taj tip soneta zove još i Petrarcin ili talijanski sonet.
Pogledajte još jednom XIII. sonet, odredite vrstu stihova, strofi i rime pa odgovorite na sljedeća pitanja.
Giovanni Boccaccio (Certaldo, 1313. – Certaldo, 1375.)
Boccaccio je začetnik književne vrste novele. Novela je složena pripovjedna vrsta koja sadrži malo likova, jednu glavnu radnju koja se odvija unutar jednog dana, a završava obratom. Novele je objedinio u zbirci pod naslovom Dekameron.
Dekameron Giovannija Boccaccia zbirka je od 100 novela te se naslov prevodi kao Knjiga 10 dana jer desetero mladih (sedam djevojaka i tri mladića) tijekom deset dana prepričava priče. Svakog dana svaki od njih prepriča jednu priču, odnosno ukupno se svakog dana prepriča deset priča. Pričali su kako bi skratili vrijeme koje su provodili izvan Firenze u strahu od kuge koja njome vlada.
Korelacija
Zbirka sadrži okvirnu novelu o mladima koji bježe od kuge i 100 uokvirenih novela koje ti mladi ljudi prepričavaju. Oni svakog dana odaberu jednog među sobom za kraljicu ili kralja koji određuje temu novela koje će se tog dana pričati - primjerice, to može biti o ljudima koji su se spretno izvukli iz nepovoljne situacije, o nesretnim ljubavima, o ljubavima sa sretnim završetkom itd. Teme odabiru u skladu sa svojim karakterom koji je vidljiv i u njihovim imenima. Svaka novela završava moralnom poukom u sprkos sadržajima nekih novela koji se odmiču od srednjovjekovnih tema.
Upoznali ste osnovne značajke književnih pravaca, obilježja humanizma i predrenesanse te najznačajnije predstavnike tih pravaca. Preostala književna razdoblja i pravce upoznat ćete u idućim razredima.