Niz brojeva
je aritmetički niz ako postoji realni broj
takav da je
, za
. Broj
nazivamo razlika ili diferencija.
Funkcija koja svakoj točki
iz nekog intervala pridruži derivaciju funkcije
u toj točki zove se derivacija funkcije
.
:Kažemo da je derivacija funkcije u točki broj ako taj limes postoji. Pišemo:
.
Za funkciju kažemo da je derivabilna u točki
ako ima derivaciju u
. Funkcija je derivabilna na intervalu
ako je derivabilna u svakoj točki tog intervala.
Za derivabilne funkcije i , vrijedi .
Za derivabilne funkcije
i
vrijedi
.
Za derivabilne funkcije
i
vrijedi
.
Funkciju
s pravilom pridruživanja
zovemo eksponencijalna funkcija.
Funkciju
s pravilom pridruživanja
zovemo logaritamska funkcija.
Neka su i dva neprazna skupa. Funkcija sa skupa u skup pravilo je koje svakom elementu skupa pridružuje jedan i samo jedan element skupa .
Funkciju označavamo i čitamo s u .
Skup zovemo domena ili područje definicije funkcije, skup kodomena ili područje vrijednosti funkcije, a pravilo pridruživanja.
Elemente domene
kojima pridružujemo zovemo argumenti funkcije ili nezavisne varijable, a pridružene elemente kodomene
zovemo vrijednosti funkcije ili zavisne varijable. Pišemo
, odnosno
.
Funkciju s pravilom pridruživanja zovemo funkcija apsolutne vrijednosti.
Funkciju s pravilom pridruživanja zovemo funkcija drugog korijena.
Gaussova ili kompleksna ravnina je ravnina u kojoj prikazujemo kompleksne brojeve. Realni dio kompleksnog broja prikazujemo na osi apscisa, a imaginarni dio na osi ordinata.
Za niz u kojem je svaki član, počevši od drugog, jednak umnošku prethodnog člana i konstante kažemo da je geometrijski niz. Pišemo
, , .
Kvocijent svakog člana geometrijskog niza i člana neposredno ispred je konstantan i jednak
. Pišemo
,
.
Za konstantu
kažemo da je količnik ili kvocijent geometrijskog niza.
Broj
sa svojstvom da je
zove se imaginarna jedinica
.
Broj oblika gdje je realan broj različit od , a je imaginarna jedinica sa svojstvom da je zove se imaginarni broj .
Jednadžba tangente na graf funkcije
u točki
je
.
Dva su kompleksna broja i jednaka ako i samo ako su im jednaki realni dijelovi i jednaki imaginarni dijelovi, odnosno
,
.
Jednostavni kamatni račun primjenjujemo kad se kamate računaju na nepromijenjeni iznos glavnice. Kamate računamo po formuli:
pri čemu je
iznos glavnice,
godišnja kamatna stopa,
vrijeme u godinama, a
iznos kamata.
Neka je
konačni prostor elementarnih događaja i neka su svi elementarni događaji jednako mogući. Neka je
događaj. Omjer broja elementarnih događaja povoljnih za
i ukupnog broja elementarnih događaja zovemo vjerojatnost događaja
.
Kompleksni broj je broj koji ima oblik , gdje su i realni brojevi, a je imaginarna jedinica, .
Broj
nazivamo realni dio kompleksnog broja
i označujemo
.
Broj nazivamo imaginarni dio kompleksnog broja i označujemo .
Kompleksne brojeve čiji su realni dijelovi jednaki i imaginarni dijelovi suprotnog predznaka nazivamo konjugirano kompleksni brojevi. Označujemo ih sa
i
.
Ako je
, onda je
.
U Gaussovoj su ravnini prikazani točkama koje su simetrične s obzirom na os apscisa.
Za realni broj kažemo da je limes funkcije u beskonačnosti ako za svaki interval oko postoji realni broj takav da vrijednosti funkcije pripadaju zadanom intervalu za sve brojeve veće od .
Pišemo
.
Za realni broj
kažemo da je limes funkcije
u točki
ako za svaki interval
oko
postoji interval
oko
koji se cijeli, osim možda točke
, preslikava u interval
.
Za realni broj kažemo da je limes ili granična vrijednost niza ( ) realnih brojeva ako se izvan svakog, po volji malog, intervala oko broja nalazi samo konačno mnogo članova tog niza.
Zapisujemo
i čitamo "limes niza
kad
teži u beskonačnost je
".
Kažemo još da niz (
) teži ili konvergira prema
kad
teži u beskonačnost.
Za niz brojeva koji ima limes kažemo da je konvergentan.
Ako niz brojeva nema limes, kažemo da je divergentan.
Neka je
funkcija
derivabilna na nekom intervalu oko točke
.
Točka je točka lokalnog maksimuma ako je stacionarna točka, odnosno i ako derivacija u točki mijenja predznak iz plus u minus. Broj je lokalni maksimum.
Točka je točka lokalnog minimuma ako je stacionarna točka, odnosno i ako derivacija u točki mijenja predznak iz minus u plus. Broj tada je lokalni minimum.
Modul ili apsolutna vrijednost kompleksnog broja je udaljenosti tog broja od ishodišta u Gaussovoj ravnini. Označuje se sa
.
Kažemo da je funkcija
rastuća na nekom intervalu
iz njezine domene ako za sve
iz tog intervala takve da je
vrijedi da je
.
Kažemo da je funkcija
padajuća na nekom intervalu
iz njezine domene ako za sve
iz tog intervala takve da je
vrijedi da je
.
Zajedničkim se imenom rastuće, odnosno padajuće funkcije zovu monotone funkcije.
Neka je funkcija derivabilna na intervalu .
Funkcija
rastuća je na intervalu
ako i samo ako je
za svaki
.
Funkcija
padajuća je na intervalu
ako i samo ako je
za svaki
.
Za funkciju kažemo da je neparna ako je za svaki iz domene funkcije i u domeni i vrijedi .
Za funkciju kažemo da je neprekidna u točki ako vrijedi
Funkcija je neprekidna ako je neprekidna u svakoj točki domene.
Za događaje
i
kažemo da su nezavisni ako vrijedi
.
Funkciju
zovemo niz realnih brojeva.
Broj
prvi je član niza. Označavamo ga kraće
.
Broj
drugi je član niza. Označavamo ga kraće
.
Broj
-ti je član niza. Označavamo ga kraće
i zovemo opći član niza.
Niz
označavamo
.
Za funkciju kažemo da je omeđena ili ograničena ako postoje realni brojevi i takvi da je za sve brojeve iz domene funkcije .
Broj
je donja međa, a broj
je gornja međa.
Ako takvi brojevi ne postoje, funkcija je neomeđena.
Kažemo da je niz
omeđen ako postoje realni brojevi
i
tako da za sve članove niza vrijedi
.
Kažemo da je funkcija
omeđena odozdo ako postoji
tako da je
za sve brojeve
iz domene funkcije
.
Kažemo da je funkcija
omeđena odozgo ako postoji
tako da je
za sve brojeve
iz domene funkcije
.
Opći član geometrijskog niza ima oblik
,
.
Za funkciju
kažemo da je parna ako je za svaki
iz domene funkcije
i
u domeni i vrijedi
.
Za funkciju kažemo da je periodična s periodom ako je za svaki iz domene funkcije i u domeni i vrijedi .
Najmanji broj
(ako postoji) zove se temeljni period funkcije
.
Položaj točke u ravnini možemo odrediti koristeći se brojevima i , gdje je , njezina udaljenost od ishodišta, a je mjera kuta koji dužina zatvara s pozitivnim smjerom osi i .
Brojeve
i
nazivamo polarne koordinate točke
.
Funkciju
s pravilom pridruživanja
zovemo linearna funkcija ili polinom prvog stupnja.
Funkciju s pravilom pridruživanja zovemo kvadratna funkcija ili polinom drugog stupnja.
Funkciju
s pravilom pridruživanja
zovemo polinom
tog stupnja.
Ako se računanje vjerojatnosti temelji na slučajnosti i idealnim uvjetima izvođenja pokusa, tako da možemo pretpostaviti da je svaki od ishoda pokusa jednako moguć, onda govorimo o teorijskoj vjerojatnosti.
Za pokus kod kojeg ne znamo unaprijed koji će se od mogućih ishoda pojaviti, kažemo da je slučajni pokus, a njegove ishode zovemo elementarni događaji.
Skup svih elementarnih događaja slučajnog pokusa zovemo prostor elementarnih događaja i označavamo s
. Svaki njegov podskup zovemo događaj.
Funkciju s pravilom pridruživanja zovemo racionalna funkcija.
Kažemo da je niz
zadan rekurzivno ako je zadano nekoliko prvih članova i pravilo po kojemu se
računa pomoću nekoliko prethodnih članova niza.
Skup kompleksnih brojeva je skup
.
Trigonometrijske funkcije sinus i kosinus definirane su na skupu
, . Slika je funkcije sinus i kosinus interval .
Trigonometrijska funkcija tangens nije definirana za brojeve oblika
. Slika funkcije tangens je skup
.
Za točke u kojima je derivacija funkcije jednaka nuli kažemo da su stacionarne točke.
Trigonometrijski oblik kompleksnog broja je
, gdje je
modul kompleksnog broja , a argument kompleksnog broja , .
Pišemo
.
Taj se oblik još naziva i polarni oblik kompleksnog broja.
Ako je kompleksni broj zadan algebarski sa , tada i određujemo iz jednadžbi
, .
Vjerojatnost komplementa računamo kao
.
Za proizvoljne skupove
i
vjerojatnost unije računamo kao
.
Ako je , onda vrijedi .
Zbroj prvih članova geometrijskog niza kojemu je prvi član i kvocijent jednak je
,
.