Prije no što te uvedemo u čarobni svijet kazališta u kojemu je sve moguće, u kojemu kreativnost pršti na sve strane, u kojemu bajke postaju stvarnost i u jednoj se sekundi možeš preseliti na posve drugi kraj svijeta samo jednom riječju ili slikom; prije svega toga, odgovori na sljedeća pitanja.
Prisjeti se svojih posjeta kazališnim predstavama. Odgovore na pitanja možeš zapisati.
Ako voliš ići u kazalište, sigurno će te zanimati što sve ta riječ može označavati.
Riječ kazalište ili teatar ima tri osnovna značenja.
U kazalištu se izvode kazališne predstave tako što glumci glume neposredno pred svojim gledateljima. Za kazalište su, dakle, i kazališnu umjetnost podjednako važni izvođači kazališnih predstava kao i gledatelji.
U većim gradovima Hrvatske, uz manja kazališta, postoje i tzv. narodna kazališta. Ona uz kazališnu imaju i općekulturnu te povijesnu važnost. Hrvatska narodna kazališta nalaze se u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Osijeku.
Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Zagrebu može primiti oko 750 gledatelja. U njemu se izvode razne kazališne predstave: dramske, operne i baletne. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu posebno je poznato po svojem svečanom zastoru koji je izradio poznati hrvatski slikar Vlaho Bukovac pod nazivom Hrvatski narodni preporod. Ispred ulaza u kazališnu zgradu nalazi se glasovita skulptura Ivana Meštrovića Zdenac života.
Istraži na internetu raspored predstava kazališta u svojoj blizini pa izdvoji jednu predstavu koju bi svakako htio/htjela pogledati i još dvije predstave o kojima želiš nešto više saznati.
U svijetu danas postoje različita kazališta koja na klasičan ili moderan način pristupaju izvođenju kazališnih predstava. Kazališta ponajprije dijelimo na ona koja izvode program namijenjen djeci, nazivamo ih dječjim kazalištima i kazalištima za odrasle.
Kazališta za djecu izvode dramske i lutkarske igrokaze te mjuzikle za djecu.
Kazališta za odrasle izvode dramske predstave za odrasle (komedije, tragedije, drame u užem smislu), glazbeno-scenske predstave (opere, operete i mjuzikle) te plesne predstave.
Pogledajte videozapis o tome kako izgleda unutrašnjost kazališta i tko sve u njemu radi pa pokušajte odgovoriti na pitanja koja slijede.
Ako se neki redatelj odluči pripremiti za izvođenje na pozornici pripovjedni tekst (roman, kratku priču, bajku, basnu i sl.), zatražit će pomoć posebnog stručnjaka kojega nazivamo dramaturgom.
Dramaturg provodi dramatizaciju odnosno preradu pripovjednog teksta u dramski tako što ga dijeli po ulogama oblikujući dijaloge, monologe i didaskalije.
Zamisli da si dramaturg/dramaturginja koji/koja treba preraditi neku poznatu bajku ili poznati strip tako da se može izvesti na pozornici.
Kako bi to učinio/učinila?
Koju bi bajku ili strip izabrao/izabrala?
Kako bi izgledala pozornica na kojoj bi se glumilo?
Koji bi likovi sudjelovali u radnji?
Koji bi problem tijekom predstave pokušavali riješiti?
Napiši uvodnu didaskaliju (u kojoj ćeš opisati kako izgleda pozornica) i kratak razgovor nekoliko likova koji se pojavljuju na početku tvoje zamišljene predstave.
Glumci se tijekom predstave služe različitim predmetima. Sve predmeta koji se pojave u predstavi nazivamo rekvizitima.
Rekviziti mogu biti razni uporabni predmeti koje smo prikupili i donijeli na pozornicu ili predmeti koji su posebno izrađeni za potrebe određene kazališne predstave.
Iluziju zamišljenog prostora u predstavi (npr. šume, mora, gradskog trga) može se dočarati kulisama. Kulise su slike i pregrade posebno izrađene i oslikane kako bi se dočarao zamišljeni prostor u kojemu se odvija radnja.
Prvo se javno izvođenje kazališne predstave pred gledateljima naziva praizvedba ili premijera, a svaka se sljedeća izvedba naziva repriza.
Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život
„Mi smo, oplemenjivači svjetla, razbijači predrasuda, ljudi kojima je mrak rekao dobro jutro i progledao kroz prste optičke varke, kako bi otvorio put iluziji. Mi smo suptilni predgovor za ostvarenje najljepšeg buketa ljudskih uzajamnosti, u čije mreže su zapletene sreća i ljubav.“
Tim riječima svojim se posjetiteljima obraćaju na stranici Kazališta slijepih i slabovidnih Novi život. Riječ je o kazalištu koje djeluje od 1948. godine, a u njemu se odigralo više od 3550 predstava i oko 110 premijera. Posjetite stranice kazališta Novi život i saznajte više o predstavama koje nude te ih posjetite.
Uz profesionalne se kazališne predstave izrađuju i tiskaju kazališni plakati i programske knjižice.
Kazališni plakat na domišljat način oglašava novu kazališnu predstavu i poziva gledatelje u kazalište. U programskoj se knjižici nalaze imena svih sudionika u nastanku kazališne predstave te se ukratko opisuje sama predstava.
Kada kao gledatelj/gledateljica dođeš u kazalište, trebao bi / trebala bi poznavati pravila lijepoga ponašanja u toj ustanovi, odnosno kazališni bonton. Prouči ga u Kutku za znatiželjne.
KAZALIŠNI BONTON
1. U kazalište se ne unosi hrana ni piće.
2. Mobiteli se u kazalištu trebaju isključiti.
2. Na sjedištu se sjedi mirno i ne ustaje se za vrijeme trajanja predstave.
3. Dok predstava traje, ne razgovara se i ne komentira s drugim gledateljima.
4. U kazalištu se ne fotografira ni sebe ni glumce.
5. Glumcima na kraju treba zapljeskati te izaći iz kazališta tek onda kad se glumci naklone i napuste pozornicu (scenu).
Primjer 1.
Dosad smo te upoznali s kazalištem i nastankom kazališnih predstava u današnje vrijeme.
Ako želiš saznati kako je kazalište nastalo i kako se u prošlosti razvijalo, pogledaj niz fotografija, poslušaj zvučni zapis o povijesti kazališta, a zatim pokušaj odgovoriti na pitanja koja slijede.
Najstariji oblici kazališne djelatnosti vezani su uz obrede i svečanosti koje su se priređivale u čast bogova. Prve se kazališne izvedbe pripisuju Tespisu, pjesniku i glumcu, koji je živio 534. godine pr. Kr. u Ateni. Najstarije je kazalište svoj pravi procvat doživjelo u vrijeme antičke Grčke i Rima. Tadašnja rimska i grčka kazališta bila su na otvorenom, pozornica je bila u dubini, a gledalište je u obliku polukruga sezalo u visinu. Takav je amfiteatralni oblik kazališta osiguravao dobru zvučnost prostora. Govor glumaca u dubini na pozornici mogli su svi dobro čuti, pa i oni gledatelji koji su sjedili u najvišim redovima. U najstarijim je predstavama glumio samo jedan glumac kojemu se kasnije priključio zbor, a zatim drugi i treći glumac. Različite su uloge tumačili izmjenama maski, a sve su uloge, i muške i ženske, glumili isključivo muškarci.
U povijesnom pregledu razvoja kazališta nikako ne možemo zaobići ni elizabetansko kazalište. U vrijeme vladavine engleske kraljice Elizabete I. u Engleskoj cvjeta kazališna djelatnost, a svoja dramska djela piše i najpoznatiji dramski pisac svih vremena William Shakespeare. Predstave se u to doba izvode na gradskim trgovima, u dvorcima i kućama bogatih plemića. Izvodile su ih tada popularne putujuće glumačke družine. S jednom je glumačkom družinom iz Stratforda na Avonu, svojega rodnog grada, u London došao i sam Shakespeare. U Shakespearovo se vrijeme počinju graditi prve zgrade namijenjene isključivo kazališnoj djelatnosti, dakle prva kazališta u današnjem smislu.
Najstarije hrvatsko kazalište izgrađeno je 1612. godine u Hvaru, a za razvoj hrvatske dramske književnosti u prošlosti i početke kazališne djelatnosti zaslužan je poznati dubrovački pisac komedija Marin Držić zvan Vidra. Otprilike u isto vrijeme Shakespeare u Londonu, a Držić u Dubrovniku pišu svoje dramske tekstove, glume u njima i svojom posvećenošću kazališnoj umjetnosti u njezinu razvoju ostavljaju neizbrisiv trag.
Riječ kazalište može označavati kazališnu zgradu, kazališnu djelatnost ili općenito kazališnu umjetnost. Razlikujemo dječja kazališta i kazališta za odrasle. U kazalištima se izvode različite dramske, glazbene i plesne predstave,
Redatelj je autor kazališne predstave. Za njezin su nastanak, osim glumaca i redatelja, važni kostimografi, scenografi, dramaturzi, majstori zvuka i rasvjete...
Predmete kojima se glumci koriste u predstavi nazivamo rekvizitima, a slike i pregrade kojima se dočarava prostor kulisama.
Prva javna izvedba kazališne predstave pred gledateljima naziva se praizvedba ili premijera, a svaka sljedeća repriza.
Tijekom boravka u kazališnu važno je slijediti pravila kazališnog bontona.
